DOŠAO MI REĆI KOLIKO ME MRZI ZBOG GUBITKA NAŠEG DJETETA!!

Znam da me mrzi iz dna duše, ali ne mora mi to stalno govoriti i ponavljati kao papagaj kada god me negdje vidi, a ako me duže ne vidi negdje u gradu onda mi dolazi na vrata pa me uznemirava radi toga, kao da meni nije žao što se naše dijete rodilo mrtvo i što nije uspjelo sve biti u redu i ja bih sve na svijetu dala da je to ispalo ipak drugačije jer sam mu se toliko veselila.

Sama pomisao da ću postati majka to me toliko veselilo da to ne mogu opisati, i to još sa muškarcem kojega volim više od svega mislim voljela sam ga i još uvijek ga volim. I teško živim bez njega iako on mene stalno vrijeđa gdje god stigne i kada stigne, ne bira mjesto niti vrijeme kada će me povrijedili, jer on mene krivi da sam ja bila nesposobna i da sam ja ubila to dijete, nabija mi tu krivnju uvijek iako ja znam da nisam ništa kriva, jer ga ja ubila nisam jednostavno se tako rodilo i to je to.

Na pregledu nisu vidjeli da se djetetu pupčana vrpca omotala oko vrata i normalno kada sam ga išla roditi bilo je već mrtvo, njima je bilo čudno na ctgu da dijeteta srce ne čuju pa su me dali na carski rez, i kada su malenoga izvadili na žalost njemu spasa nije više bilo, i mene je to pogodilo da ne mogu nikome opisati i teško mi je jer sam se toliko veselila tom trenutku kada ću ga zagrliti, ali ne krivim njega za to niti bilo koga drugoga, tako je samo valjda trebalo biti i ništa više. Zašto je on takav sada prema meni?

KOMENTARI

avatar

Možda vas zanima i ovo