Samopouzdanje mi je nula, bojim se vlastite sjene, bojim se ljudi, samo sjedim u stanu i ne idem nigdje osim na poso.

Prvi put pišem ovdje. Previše sam paranoična imam 20g. Sve je bilo oke do kraja osnovne do 14g družila bi se sa svima. Onda je cjelu srednju sve 3 g bio pakao. Pocelo je u 1 srednje s 15g, sutila sam od roditelja, moji vrsnjaci su me svaki dan vrjedali, ismijavali, tukli.

Kada bi uzvratila uvredu bilo je jos gore. Pod odmorom, udarali bi me nogama, rukama, čupali za kosu, pod satom gađali torbom i slično. To je bio 3g za konobara, i ucitelji su taki da ih nije briga. U 2 srednje sa 16g rekla sam uciteljima, nije ih bilo briga, rekla sam i mami posto samo nju imam, rekla je da ju to ne zanima, tata mi je umro s 15g. Brata ili seku nemam.

Taj teror nastavio se sve 3g, sama bi sjedila. Bila sam cesta tema i uciteljima oni bi me zato ogovarali. Sad imam 20 godina. Samopouzdanje mi je nula, bojim se vlastite sjene, bojim se ljudi, samo sjedim u stanu i ne idem nigdje osim na poso. Radim ko pomocni kuhar nasjecem namirnice i operem tanjure, tako 8 sati i odem. Pricala sam sa psihicem dao mi je xanax tablete. Bojim se s nepoznatom osobom na kavu u kafic izać, izbjegavam ljude, čak i te na poslu. Za svaku osobu mislim da je zla. Kako da se vratim u normalu ko prije?

Objavljeno u kategoriji: Život

KOMENTARI

avatar

Možda vas zanima i ovo