NE VOLIM DJECU!

Moze pitanje, molim anonimno. Imam 29 godina. Nakon dvije i pol godine veze za koju sam mislila da je to to, da je on ljubav mog zivota, planiran zivot skupa i sve sto dolazi, ostavljena sam uz razloge da smo prerazliciti, jer je moj decko tradicionalno obiteljski odgajan i obozava djecu i provoditi vrijeme sa djecom, a ima ih u svojoj obitelji puno, ja djecu ne volim…

Njegovi su veliki vjernici, i on voli otici na misu, ja sam vjernik ali imam drugacije misljenje o crkvi. Uglavnom doslo je ocito do njemu nepremostivih razlika koje su se prvih godinu, godinu i pol mogle ignorirati. Uzasno mi je, jer se volimo i jako smo se lijepo slagali, nikad se posvadjai nismo. Nismo zajedno 3 tjedna, a radimo na istom mjestu i tesko je. Kako krenuti dalje?

Kako prihvatiti da si opet sam, sa 29 godina i da sve moras ispocetka. Ovo je bila prva veza i njemu i meni, gdje smo isli sa partnerom na izlete, na more, na putovanja, prosli puno toga prvi put zajedno. Nazalost zivimo u drustvu da te ako nisi u braku sa 29 godina, ne daj Boze 30, gledaju kao da s tobom nesto nije u redu i kao staru curu. Je li moguce ikad vise voljeti ako ste za jednu osobu mislili da vam je sudjena, i da li je moguce ikad preboljeti potpuno? Hvala.

KOMENTARI

avatar

Možda vas zanima i ovo