NISAM MU DALA ZA PIVU PA SE BACIO U BUNAR!!

Tada sam zapravo shvatila da je on jako teški ovisnik o alkoholu i da bez njega zbilja nikako ne može, a ja sam stalno forsirala da ga ostavi i da ga više ne konzumira, međutim stalno smo se svađali oko toga jer me nije htio slušati i stalno je pio a meni ga je žao bilo jer je tada totalno gubio pamet i nije znao što uopće radi sa sobom, a kamoli da je znao što radi nekim drugom i zbog toga sam najviše ljuta bila jer nije imao granice u tome kada je pio i nikada nije znao stari.

Za njega nije bilo dosta do onog trenutka dok mu nije uzelo noge totalno i dok nije mogao gledati, tada bi zapisao napokon. Ali to nije vrijedilo kada bi on čim pregleda umjesto kave recimo ili doručka uzeo alkohol pa pio znači do ručka on je već bio totalno gotov. Kako bih živjela sa tim čovjekom nema šanse nikakve jer nisam to mogla trpjeti zato sam odlučila da mu više niti jedne kune neću dati za to da pije i da ga kupuje. Međutim kada sam mu to rekla da će biti tako on dobri da nije dobio živčani slom radi toga u teško je stvarno podnio.

Ali sam mislila da će to već nekako prihvatiti samo eto nije par dana kako mu nisam davala nije ni pio i tu ga je vjerojatno tolika kriza uhvatila da nije znao ništa drugo osim toga da se ubije. Ja sam zajam izašla van kada je on skočio doslovno u bunar u kojem smo imali vodu, ukočila sam se od straha ali sam bila prisebna da zovem pomoć. Došli su i sujsedi i policija te vatrogasci uspjeli su ga hvala bogu izvući a on bio na sve ljut jer je htio umrijeti, sada se liječi u jednoj ustanovi i dobro napreduje mislim da će biti nakon svega dobro.

avatar

Možda vas zanima i ovo