DJECA I JA SMO GA OTJERALI IZ KUĆE, SAD JE NA ULICI TREBA MU TAKO!!

Nikome u kući on više nije bio potreban niti je bio osoba koju se može podnositi, ja samo proklinjem dan kada sam se udala za njega i zaljubila se jedino što od tog svega mi nije žao moja dva sina što sam dobila, oni su mi jedino nešto najljepše što sam od njega i dobila, a sve ostalo je samo picin dim i ništa drugo, jer on nikada nije bio dobar čovjek niti će ikada biti sve dok mu je njegova guzica samo na prvome mjestu. Mi mu nikada nismo bili samo je bilo važno da ima što god za popiti tak dan.

A onda kada bi bio pijan sve redom bi nas maltreirao i dovodio u glavu situaciju da smo se više počeli skrivati po kući kada bi on dolazi doma samo da izbjegnemo batine i njegovo MALTRETIRANJE. Skupa sa djecom sam se napatila godinama i svakoga dana trpjela njegovo zlostavljanje, a nikada ga nisam prijavila zbog straha jer je uvijek prijetio da će ubiti mene i djecu, ili kao da će samo njih a nisam se usudila to provjeriti s obzirom da nije imao pameti dok je pio..

Trajalo je to eto više od osamnaest godina i dečki su sada veliki i štite me na svakom koraku, njima više ništa nije mogao napraviti ali je i dalje mene maltreirao kada bi koju više popio. Moji dečki nisu to više htjeli gledati i odlučili su da je tomu kraj i da toga više neće biti, pa smo se dogovorili da ćemo ga izbaciti van i da tu više nema što raditi. Dogodilo se na kraju tako i izbacili smo ga van, sad doslovno je na ulici jer nema gdje biti sada ima priliku razmisliti dali je to život kakav je on htio, ili je život kakav je i zaslužio nakon svega.

avatar

Možda vas zanima i ovo