U NEDJELJU SE ŽENI MOJA JEDINA LJUBAV, A JA U STOMAKU IMAM DIO NJEGA.

Nisam mu rekla ništa jer smo bili samo ljubavnici i ništa drugo, mislim on je meni jasno rekao da ništa ne želi više od avanture i da ja ako ne želim da ne moram pristati biti sa njim, radi se o tome da smo mi nekada davno u školi bili zajedno i da je on moja prva ljubav koju nikada nisam zaboravila i dan danas mi je najveća ljubav, samo što je on mene ostavio radi te druge sa kojom se ženi u nedjelju i tako smo prekinuli sve što smo imali i nikada se nisam pomirila sa time nažalost.

Međutim nakon par godina sudbina nas je opet spojila i opet smo završili zajedno ali samo kao ljubavnici jer je sa njom zaručen i spremao se ženiti pa se htio malo opustiti još prije nego što se veže za cijeli život, ja sam prihvatila da ga imam makar i na taj način samo da malo budem sa njim kao nekada, i nadala sam se da će za to vrijeme shvatiti da ga ja volim i da sam ja ta koju treba oženiti nije nas sudbina đabe opet spojila da ne planira nešto barem ja to tako gledam.

Ali je neki dan odlučio da se više ne viđamo jer se sad u nedjelju ženi sa tom svojom i da više ne želi, ne mogu si zamisliti da se moja jedina ljubav ženi a ja nosim njegovo dijete u trbuhu za koje mu nisam ni rekla da postoji jer sam se bojala kako će na to reagirati, i da me ne traži da ga pobacim. Ne znam dali mu trebam reći prije nedjelje pa možda ipak shvati da sam ja prava za njega i bude opet samnom kao nekada, što da radim?

avatar

Možda vas zanima i ovo