Uvijek sam mislio da su žene nježne, tople i pune ljubavi dok se nisam uvjerio u suprotno. Radio sa njima na traci jer fali kod njih ljudi pa nas muške uzimaju iz pogona. I ne mogu ja to stići, dok nožićem odvojim sjeme od smrznutog povrća 10 mi prođu. I žena neka mi počela lajati, ne doslovno ali se žaliti i galamiti. Kantom sam je strefio u trbuh, pi*ka ti mater*na za mene ćeš srati. Nisam ju jako, sam sam se udaljio i otišao u pogon.

Direktor mi oprostio, radnica nije tužila. Te jednolične poslove, nije to za nas muške. Oblio me hladan znoj za to malo što sam tamo bio. Ne mogu to raditi i ne mogu slušati žene kako stalno pričaju. I tako neke ljute, n*drkane. To gore nego muško. A uz to su ružne, baš ružne žene, cure. Bože sačuvaj, tako neku si naći i objesiti se komotno kad ti ispere mozak. To bi se karinđalo stalno a neće ih nitko jer su strašila.

Objavljeno u kategoriji: Život
avatar

Možda vas zanima i ovo